Goran Srdarević: Izravno

Psujemo. Činimo to, htjeli mi priznati ili ne. Ponekad nehotično, ponekad namjerno, kako bismo djelovali realnije ili izbacili frustracije. Ponekad promet, ponekad vlast, manjine i većine. U nekim knjigama zaziremo od psovki. Nisu za svakoga, nerijetko djeluju negativno na izgrađenu atmosferu i knjiga zbog njih postaje trivijalna. U slučaju prve knjige Gorana Srdarevića, nije tako. Može li se vjerno prikazati dio balkanskog podzemlja izbjegavajući psovke? Mogu li se ispisati čitavi životi, polažući nade u uljepšanu verziju pisma? Kritika društva ponekad pokazuje potrebu za pokojim verbalnim ispadom. Ova je knjiga pisana izravno, bez suzdržavanja i tako je treba čitati.
Goranovi likovi nastoje biti stvarni, svakodnevni.  Nisu  podijeljeni  na jasno označene strane, izuzev strane suprotne zakonu. Oni su sivi, nepismeni, puni mana. Okolina ih podržava u takvom postojanju, jer je i okolina takva. Bez previše potencijala unutar male sredine, bez posla, bez jasnog pogleda u budućnost. Goranovi likovi umiru ljudski. I mi to činimo, htjeli priznati ili ne.

Format:13*19 cm, meki uvez, 212 stranica, ISBN: 978-953-7142-70-4, Rijeka 2014.

Najava

Ivan Miočić: Porijeklo nasilja

Miočićev roman priča je o razvoju jednog ludila, osobnog ludila kao posljedice onog kolektivnog, društvenog; uopće poretka stvari u svijetu koje surfa na nasilju i od njega potječe. Nije to nasilje ovdje nužno fizičko, već je ono u većoj mjeri pasivno-agresivno, misaono – time još opasnije.
Ako bismo ga htjeli čitati doslovno, mogli bismo ovaj roman shvatiti i kao upozorenje: želiš li ostati zdrave pameti, ne propituj ono izvan sebe samog, bilo da je konstruktor bog, državnik, ratnih, vizionar... Međutim, kada bi život nudio jednostrane poruke i upute o tome kako glatko doživjeti starost, postojanje i dana nam kognicija bili bi promašeni. To nam Miočić i tvrdi: iako ludilo može biti posljedica suočavanja sa svijetom, homo sapiens je promašio puni jedan krug evolucije ukoliko taj isti svijet na njega ne ostavi nikakve posljedice.
Miočić gradi ikonički lik mlade generacije koji iskazuje mudrost, ali je istovremeno tragičan u svom fatalizmu, pa tvrdi: „Ti moraš misliti jer si tako sklopljen, ali zapravo promijeniti ne možeš ništa.“
Ima li išta onda, u „konačnoj konačnici“, smisla? Postoji li u toj cirkularnoj priči ikakva poruka, potvrda da ne vrtimo taj kotač u kavezu uzalud? Miočić nam poručuje da poruka ne zaustavlja potrebu hrčka da trčkara na mjestu, on to jednostavno čini jer je to jače od njega, to je zapisano u čitavoj vrsti, u „konačnoj konačnici“. Čovjek nije, u tom smislu, viša vrsta – svijest i savjest koje čine razliku više su zla kob.
S(a)vjest i odgovornost koju ona donosi, velika su preokupacija protagoniste Maura. Razvoj njegova ludila prati i sama forma romana – koja je slobodna, defabulativna i „strujosvjesna“, i djeluje kao solilokvij u trećem licu, gdje sveznajući narator u funkciji psihoanalitičara na neki način postaje produžena Maurova ruka.

Format:13*19 cm, meki uvez, 168 stranica, ISBN: 978-953-7142-69-8, Rijeka 2014.

Najava

Ivana Kovačić: Parabajka

Parabajka je djelić kojeg posjedujemo svi, krije se u nama, hrani se našim strahovima i ograničenjima. Ona može biti podsjetnik na sve što nije dok se trudimo zadržati sve što jest. Mogli bismo je nazvati mnogim imenima, no u ovom slučaju ona poprima ovakvo zvonko i naizgled bezazleno ime.
Koliko god se razlikovali u spolu, godinama ili fizionomiji, babaroga, bogeyman ili Parabajka predstavljaju lica dječjih strahova. Zanimljivo je da upravo Parabajka u knjizi stoji kao oslonac koji Ivani Kovačić dopušta progovaranje kroz queer identitet, ne kao onaj različitosti, već prihvaćen iznutra, proživljen i osnažen do razine emancipacije od vlastitih strahova.
Snaga i važnost ovog romana proizlaze iz fragmentiranosti osobne priče koja nas suočava s vlastitim fragmentima. Ovakav oblik proze, koji u trenucima graniči s poetiziranjem realnosti, nesvjesno nas navodi na proučavanje vlastitih života sličnim tehnikama. Bilo da se radi o potrazi za kauzalnošću, fiksaciji suvenirima prošlosti ili jednostavno provlačenjem onoga što je bilo kroz filter vedrih boja, ponekad je potrebno upoznati tuđu priču kako bismo shvatili vlastitu.

Format:13*19 cm, meki uvez, 142 stranica, ISBN: 978-953-7142-66-7, Rijeka 2013.

Najava

Ilija Barišić: Sitne podvale

U ovoj knjizi kratkih priča riječ je o podvalama koje nam sprema život, skrivajući ih u naoko bezopasnim svakodnevnim banalijama. Ovdje govorimo o običnom odlasku na WC ili vožnji tramvajem, što u prijevodu znači da više nigdje nismo sigurni. Ili je to upravo razlog zbog kojeg se osjećamo živima?
Ilije je rođen u Zagrebu, gdje je i proveo veći dio svog života, završio studij kroatistike i povijesti, zaposlio se kao profesor hrvatskoga u III. gimnaziji.

Format:13*19 cm, meki uvez, 164 stranica, ISBN: 978-953-7142-63-6, Rijeka 2012.

Najava

Igor Beleš: Svitanje na zapadu

Svitanje na zapadu je zabavna priča o posljednjim prilikama, zapravo svemu posljednjem, u životima pripadnika treće dobi i njihovim, neočekivano neobičnim, hirovitim svakodnevicama koje provode u staračkim domovima u Irskoj, gdje su osim s uobičajenim, fiziološkim preprekama suočeni i s vjerskim podjelama. Sve to pratimo kroz priču o glavnom liku, Charlesu, koji potaknut sve učestalijim snovima o smrti odluči rezimirati svoj potraćene godine kroz patetičnu ideju pisanja autobiografije. No račune mu pomrsi sudbonosni susret sa starijom damom iz suprotno “vjerski orijentiranih” redova. Kroz pomalo sarkastični ton, otkrivamo da su nam zapravo puno bliži nego što očekujemo, a tijekom tog procesa gradimo i nove simpatije, svako prema svom omiljenom liku.
Roman je strukturiran u tri dijela. Prvi dio, naslovljen Čisti Poe predstavlja glavnog lika kao suvremenu verziju Rodericka Ushera ili nekog drugog mračnog lika iz opusa Edgara Allana Poa. U ovom slučaju prati se pozitivna transformacija lika, sukladno rađanju nove ljubavi. Drugi dio romana, s namjerom parodiranja nazvan Čista Danielle Steel, govori o ljubavnim užicima i peripetijama Charlesa i odabranice mu srca i kulminira prelaskom u treći dio Čisti Shakespeare gdje konačno dolazi do međusobnog sukobljavanja stanara neprijateljskih domova i konačnog raspleta čitave priče.

Format:13*19 cm, meki uvez, 310 stranica, ISBN: 978-953-7142-61-2, Rijeka 2012.

Najava

Danijel Konjarik: Horda

Danijel Konjarik, svojom ulogom autora zbirke kratkih priča Horda, uzima za zadatak poigravati se s onime što se dogodilo ili se samo moglo dogoditi u ne tako dalekoj prošlosti, i onim što nije, no još se uvijek može dogoditi. Autor s jedne strane razbuđuje duhove glazbene prošlosti, postavlja pitanja etičke i etničke prirode, dok već s druge, likove stavlja u njima neprihvatljive kontekste, tjerajući ih na autodestrukciju ili, pak, na djelovanje, mirenje i prihvaćanje istih.
Kroz niz radova koji čine višegodišnji presjek autorova stvaralaštva, nastaje niz svjetova koji balansiraju na granicama realnosti i fikcije. Dok se autor ponekad suptilno unosi u tekst, često se događaju trenuci u kojima tekst probada britkim dosjetkama. Te pribadače sačinjavaju samu jezgru Horde i čine je posebnom. Za razliku od bogomoljki koje probodene u jednoj od priča postaju nepomične i krute, autorovo iskustvo ove izbodene priče čini fluidnima i prilagodljivima. Na čitatelju je da odabere ono u što želi vjerovati. I do koje mjere.

Format:13*19 cm, meki uvez, 240 stranica, ISBN: 978-953-7142-57-5, Rijeka 2011.

Najava

Daniel Radočaj: Velika smeđa fleka

Daniel Radočaj u svojim kratkim pričama osvrće se na odnos s bližnjima i ne manjka mu ironije. Priča nam priču blisko, intimno, povjerljivo i otkriva pozadinu života, ljubavi, druženja, kakvu svi imamo. Ali sa specifičnim humorom: Miki je moj portabel prijatelj.
Nije toliko prijeko potreban ili poseban, ali se gotovo u svakoj ekstremnoj prilici može dobro upotrijebiti... Šarmantno nas uvodi u zakulisni i pomalo smiješni svijet ljudskih odnosa koji su mu poslužili kao inspiracija.
Daniel Radočaj je nagrađivan, dijelu čitateljstva poznat autor. Svojim proznim sadržajem vraća na ideje nepostojanosti onoga zdravo-za-gotovo, ne dopušta zaboraviti koliko su meki temelji na kojima se gordo i pretenciozno grade krhka naša stremljenja.

Format:13*19 cm, meki uvez, 204 stranica, ISBN: 978-953-7142-54-4, Rijeka 2011.

Najava

Marko Marciuš:Pročitaj me

Konceptualna zbirka priča Marka Marciuša je književni labirint. Priče povezuje lik Olaf Tryggvasson. U jednom trenutku svojeg postojanja Olaf postaje svjestan da je imaginarna osoba. Kako radnja prolazi, on susreće likove kao što su Ahmed Faiz (pakistanski pjesnik), Angelo Beolko (renesansni kazališni glumac i dramski pisac), Émile Coué (francuski psiholog) i druge znamenite osobe.
Družeći se s njima Olaf uči zakonitosti svijeta u kojem živi, a te zakonitosti su književni postupci. Savladavajući književnu teoriju Olaf dolazi na ideju da pobjedi pisca i zavlada knjigom, u ovom slučaju, svojim životom. Radnja kulminira gubljenjem granice između stvarnosti i fikcije kada ni Olaf ni pisac više ne znaju tko je zapravo pisac, a tko lik.
Motivi u tekstovima se protežu od hrvatskih toposa (Križevci, Zagreb, Osijek, razna sela), dekonstruiranih i ponovno upotrebljenih folklornih mitova (priča ''4.''), grčkih mitova (''Dioniz''), Biblije (''Novela mrtvih''), demonologije, originalnih bića i stvorenja proizašlih iz autorove mašte preko povijesnih događaja, aktualnih dnevnih TV izvještaja do pušenja marihuane i opijuma. Čitatelj nalazi reference na djela Gospodar prstenova, Mali princ, filmove Spaceballs, The Elephant man te citate J. L. Borgesa i Umberta Eca.

Format:13*19 cm, meki uvez, 170 stranica, ISBN: 978-953-7142-51-3, Rijeka 2010.

Najava

Amir Alagić: Pod istim nebom

Alagić je mladi pisac sa starom dušom. S jasnim osjećajem za vrijeme, prošlo i sadašnje – s preciznim okom za razlike – i ono u prolaznosti koje ostavlja ružan trag na tijelu, ali dušu čini mudrijom, autor nam lakoćom "servira" unutarnja previranja svojih likova uhvaćenih u sukob okolnosti i čini ih ranjivima, time nama bliskima. Ovo je zbirka priča o likovima čije priče pletu mrežu života, tužnog i sretnog – gdje se granica samo mutno nazire kroz sjećanja i relikvije iz prošlosti; priče koje teže sretnom kraju i govore da je u redu što ga ipak ne nalaze jer smisao se ne otkriva u završetku, već u njegovom traganju. Ovo je i zbirka priča o progonstvu, onom potaknutom ratom i onom provociranom nemirom, koje neke tjera da se mire s prošlošću i okreću prema onom što doći mora ili pak pakosti onima koji utočište traže u prašnjavim šupama, lutkama iz djetinjstva i slikama koje s godinama blijede pa se čovjek pita je li se sve to uistinu dogodilo ili je to opet igra onog nečeg što se zove život...

Format:13*19 cm, meki uvez, 202 stranice, ISBN: 978-953-7142-47-6, Rijeka 2010.

Najava

Mario Surjak: Liliputanci u zoološkom vrtu

"Postoje različiti pravci u različitim umjetnostima, ali što ih u cjelini manje poznajete, to bolje za vas jer niste toliko opterećeni time – sad sam ja realista; pa malo pop-artista; pa malo dadaizma; pa performans na zdravoseljački način – eksploatacija prdeža na javnom mjestu; instalacija bačve vina u podrumu; pjesme, priče i romani o ničemu i svemu; glazba ljudi koji nikad nisu imali instrument u rukama; zbor luđaka koji po davno utvrđenim klišejima pjevaju o mjesecu, zvijezdama i ljubavi; ali i nepostojeća umjetnost – sve ono što se događa bilo gdje u svemiru, što je moguće, pa čak i poželjno proglasiti umjetnošću."

Format:13*19 cm, meki uvez, 158 stranica, ISBN: 978-953-7142-44-5, Rijeka 2010.

Najava

Josip Potnar: Mrtva puhala žive vječno

Mrtva puhala žive vječno suvremena je satira modernog društva zatrovanog dosljednom implementacijom kapitalističkih vrijednosti, prikazana kroz kaleidoskop svakodnevnog života igranog na pozornici. Jedinstvenost ovog prikaza proizlazi upravo iz njegove forme koja spaja elemente klasičnog romana i dramskog teksta - kazališne predstave u kojoj se gubi iluzorna razlikovnost između likova i glumaca, glumaca i publike, te likova i publike koja nije ništa drugo doli projekcije života koji se odvija na sceni. Svatko je pozvan da pronađe svoju ulogu jer kako ono bješe: "Cijeli svijet je pozornica, a svi muškarci i žene tek glumci koji imaju svoje izlaske i ulaske..."

Format:13*19 cm, meki uvez, 160 stranica, ISBN: 978-953-7142-37-7, Rijeka 2009.

Najava

Luka Rukavina: Bludilište

Bludilište je izvrstan primjer živog i svježeg stvaralaštva mlade generacije hrvatskih pisaca koje odiše univerzalnim duhom svoga doba, ali isto tako obiluje osobnim motivima te izvornim prosudbama o modernom društvu i položaju mladog čovjeka unutar njega.
Luka se znalački poigrava elementima i fenomenima moderne kulture: filmom, televizijom, reklamom, glazbom te kroz prizmu mladog čovjeka, ali jezikom iskusnog pisca, prikazuje najrazličitije oblike novovjekovnog otuđenja, bilo kroz ravnodušnost mladog čovjeka i njegovu istovremenu aktivnu ulogu u sveopćem zastranjenu (evoluciji?) društva (A.tonalna P.anika), kroz dobrovoljno samootuđenje i povlačenje u svijet ekranskih piksela i vlastitih emocionalnih razgraničenja (Prozor u svijet), bilo kroz raspad onih nekoć bitnih kohezivnih sila koje nas zaustavljaju pred vlastitim egoizmom i omogućuju nam zdrav emocionalni život unutar zajednice koja se naziva obitelj (Radna verzija) ili kroz osamljenost prouzrokovanom gubitkom i svim oblicima nedostajanja (Sati u znaku vuka).
Ostaje nam samo želja i nada da ćemo ove tekstove jednom vidjeti na hrvatskim i stranim pozornicama jer ovo su tekstovi koji govore o nama, nama su namijenjeni.

Format:13*19 cm, meki uvez, 130 stranica, ISBN: 978-953-7142-30-8, Rijeka 2008.

Iva Pejković: Mačka u čizmama

"Ma znam, mama bi htjela jednog lijepog dana imati unuke. Po mogućnosti bezgrešno začete. Već sam spominjala kako sam imala iscrpljujuću vezu s tipom kojem sam dala naziv Mamino Zlato. E, pa to je bio moj prvi pravi dečko. Dečko s kojim sam spavala prvi put i kojeg ću vjerojatno pamtiti do kraja svog života. Tako kažu – prvi se pamte. Bilo je to vrijeme kad su se starci odlučili na razvod. Više nisu spavali zajedno u sobi. Tata se preselio u dnevni boravak i spavao na kauču na razvlačenje, a kako je svaki dan ustajao rano, iskorištavala sam priliku i nerijetko čekala u dvorištu da čujem kako zaključava ulazna vrata i odlazi. Tada bih ušla u kuću, vraćajući se iz svojih noćnih pustolovina. Pustolovina je bila provedena noć s dečkom u njegovom krevetu, otkrivanje mnogobrojnih zanimljivih stvari… Jedno jutro mama je skužila što se događa. Odmah je počela filozofirati o osjetljivom mladenačkom razdoblju kad još uvijek lutam u potrazi za vlastitim identitetom, da ljubavi u to doba nisu prave, sve su djevojke sklone oboljenju od "Romeo i Julija sindroma", o smislu ljubavi uopće, da bi se na kraju rasplakala nad vlastitom ljubavnom katastrofom. Bilo mi ju je žao vidjeti onako raščupanu, neumivenu, još u pidžami kako plače zbog krhotina u koje se raspao njen brak i cijeli njen život. Isplakale smo se to jutro, i poslije toga nam je bilo nekako lakše." - ulomak iz romana

Format:13*19 cm, meki uvez, 178 stranica, ISBN: 978-953-7142-29-2, Rijeka 2007.

Ima boljih stvari od suhe odjeće - mali inventar suvremenog ženskog stiha (zbirka pjesama)

Odgovor je u slobodi. Upravo zbog toga ovaj "mali inventar suvremenog ženskog stiha" i nosi ovakav naslov, stih "ukraden" iz jedne od Čargonjinih pjesama. To je poruka mladosti, neopterećenosti i činjeničnog stanja da "suha odjeća" kao simbol sigurnosti i predvidljivosti nikako ne predstavlja uzbudljivu i otkrivačku stranu života, stranu po kojoj poeta mora hodati kako bi bio poeta, stranu koja omogućuje ovim pjesnikinjama da, kao i vojske i vojske ratnika "radosti, bola i čuda s daškom rječnika" prije njih, "zavrte svijet" i "zavrte sebe" u potrazi i za svijetom i za sobom. Bez onih koji idu kroz kišu ne brinući za neugodnost mokre odjeće i svega što ona u svijetu svakodnevne praktičnosti života znači, za nas koji nosimo kišobrane ne bi bilo nikog tko će nas podsjećati da slobodu treba njegovati i pokušati je naći ispod mnogih slojeva te je dotjerati ili pozvati na površinu. One su tu da bi nas podsjećale na našu ako ne zaspalu onda drijemajuću bit.

Format:13*19 cm, meki uvez, 126 stranica, ISBN: 978-953-7142-16-2, Rijeka 2007.

Dijana Merdanović: Zelene doline ludosti

Svi tekstovi nastaju u nekom specifičnom životnom periodu i ne treba ih vaditi iz konteksta. Dijanine drame, kako ona govori, nisu bile pisane s namjerom da budu tiskane nego igrane. Budući još nisu ugledale svjetla pozornice, ovo im je tiskana premijera. Sadržaj je intimistički, o privatnim demonima unutar pojedinca i sukobu unutar zajednice dvoje ljudi koji pokušavaju ostvariti komunikaciju. Prožet je elementima biografskog i stoga se provlače isti motivi kroz tematski, naizgled, različite tekstove.
Zašto zelene doline ludosti? Sa jalovih visina uma spuštamo se na razinu dječjeg, iskrenog, iskonskog, na zelene doline ludosti, što je parafraza jednog Wittgensteinova citata. Kao što se mladunci životinja pripremaju za lov, tako se i ljudi interakcijom s drugima uvježbavaju za život. Metoda je to pokušaja i pogrešaka. Uspješan je onaj tko se jednog dana mirne duše i hladne glave može okrenuti iza sebe i reći: "Da, sve sam to ja!" Bez gorčine, srama ili kajanja, ne odbacujući ni dobro ni loše nego shvaćajući kako je svako iskustvo dobro i korak naprijed prema ideji samoosvješćivanja.

Format:13*19 cm, meki uvez, 136 stranica, ISBN: 978-953-7142-27-8, Rijeka 2007.

Marin Tomić: Cyber joint + sex i nasilje

Roman namjerno ima divlju i nepredvidljivu formu. Već od svojih prvih pokušaja pisanja autor se poigravao s ubacivanjem samog autora, odnosno sebe, osobe od krvi i mesa, kao lika i kako ta svemogućnost i sveznanje onoga što će se dogoditi u romanu utječe na njegovu formu. Utječe tako što se likovi bune i žele transcendirati svoj svijet papira ili bitova na kompjuteru, što onda nužno dovodi do razaranja klasične forme romana. Osim toga, u to vrijeme autor je dosta slušao Jon Spencer Blues Explosion pa je sa svojim djelom htio napraviti romanu isto što je i Spencer napravio s Rock and rollom: razoriti mu staromodnu formu, ali zadržati sadržaj, odnosno bit. Nije želio previše dijaloga, nepotrebnih opisa i ostalih digresija upravo zato da ne izgubi tu bit: kritiku konzumentskog društva, pitanje Apsoluta, različitih dimenzija postojanja, slobode volje što je još jedan razlog zašto je forma razorena.

Format:13*19 cm, meki uvez, 224 stranica, ISBN: 978-953-7142-21-6, Rijeka 2006.

Yves-Alexandre Tripković: Hermesov poučak
Nagrada Slavić za najbolji objavljeni roman prvijenac u 2006. godini.

Autorov igralački/ludički žar osjeća se na svakoj stranici knjige, osobito u poigravanju stereotipovima i uvriježenim mišljenjima. Pod udarom suvremene elektronike, koja je stvorila i svoj tip pošte (sveprisutni e-mail), staro pismo pomalo izumire, i to ne samo kao literarna forma. Tripković ga na stranicama svoje knjige ponovno afirmira i koristi sve njegove artističke potencijale. Jezična osviještenost, igre riječima, mnoštvo referenci na aktualnu zbilju, duhoviti sklopovi i kombinacije, stilska izbrušenost – sve to čini ovo štivo iznimnom zanimljivim.

Format:13*19 cm, meki uvez, 226 stranica, ISBN: 978-953-7142-23-0, Rijeka 2006.

Nikola Tutek: Zlatna pirana

Zlatna pirana se dotiče mnogih osobina čovjeka i društva od kojih su najočitije prikazani pojmovi dobroga, straha i mržnje. Ti su pojmovi u priči mnogostruko isprepleteni i zapravo se ne mogu jedan od drugoga odvojiti. Zlatna pirana nije posve mračna vizija čovječanstva ona nudi optimizam u vidu snage čovjeka da se neprestano mijenja i prilagođava, pa makar i uzaludno. Čovjekovu moć da u potpunom otuđenju suvremenog društva ipak pokuša pronaći sebe, da se odriče, bori sa svojim demonima, i na kraju, da voli.

Format:13*19 cm, meki uvez, 230 stranica, ISBN: 978-953-7142-12-4, Rijeka 2006.

Marko Tokić: Kvadratni alfabet

Čitati ovaj roman znači osvještavati početak, razvoj i kraj istovremeno, a uz to pratiti kompoziciju, jezik, stil i sadržajnu nakanu. Tek u tom slučaju zahvaćamo cjelinu i pristupamo kraju romana koji zahtijeva definiciju razdora ljudskosti i utvare. Ono što utvara priziva kao nužno ne bi li u tomu uspjeli jest napuštanje prolaznoga i ulazak u predarhaično Tišine.

Format:13*19 cm, meki uvez, 272 stranica, ISBN: 978-953-7142-14-8, Rijeka 2005.

Goran Dević: Snuff film

Snuff je destrukcija koja se događa pred našim očima i koja nas prisiljava da preispitamo vlastite pozicije. Koliko god mi mislili da smo sigurni, bilo u udobnosti vlastitih domova ili država, nerijetko postajemo žrtve i to besmislene žrtve jedne krvožedne civilizacije. Kao što i prijatelji, odnosno "prijatelji", poznanici i naši "divni" susjedi nerijetko postaju naši krvnici. Iza bombastičnog, groznog, opskurnog naziva Snuff film , kako je autor nazvao vlastito djelo, ne krije se ni krimić, ni horror, a još manje studija o patologiji zločinca/zločinaca – ono je svojevrsni kolaž sastavljen od priča koje su pak podijeljene/raspoređene u posebna poglavlja. Zašto baš Snuff film? Zato! Zato jer svaka knjiga treba imati naslov. Zato jer su naši životi jedan porno, odnosno snuff film, a to može zazvučati prilično morbidno, odnosno crno-humorno, kako god izaberete.

Format:13*19 cm, meki uvez, 140 stranica, ISBN: 978-953-7142-03-2, Rijeka 2005.

A. Kapidžić, E. Krivac, M. Novković: Smeće

Ako zagrebemo ispod površine, vidjet ćemo da je riječ o obrazovanim i načitanim autorima, a takvi su i likovi koje su stvorili. Mladi ljudi okrenuti k budućnosti, poznavaoci stranih jezika, informatički pismeni, kreativni, otvoreni za nove spoznaje i projekte… Oni za koje poželimo glasati na izborima jer se njihovi mentalni sklopovi toliko razlikuju od onih čija imena trenutno nalazimo na listama. Takvima je i namijenjena ova knjiga.

Format:13*19 cm, meki uvez, 136 stranica, ISBN: 978-953-7142-08-7, Rijeka 2005.